четвртак, 3. септембар 2015.

Smeh kao lek (odlično za trbušnjake). Nušićijada 2015.


Završena je i šesta po redu Nušićijada i ja sam je, kao i svake godine uostalom, dosledno ispratila. Podroban izveštaj sa svim detaljima Nušićijade iz mog ugla, možete pročitati na Plezir sajtu, a sada malo ličniji izveštaj koji su svi oni koji me me prate na Instagramu vizuelno mogli da isprate na mom profilu.


Nekome ko uživa u umetnosti i književnosti prisustvovanje Nušićijadi kao jednoj kulturnoj manifestaciji sa tradicijom se  podrazumeva. Nisam neki ljubitelj starogradske muzike, ali kvalitetnog programa jesam. Od 28. do 30. avgusta Ivanjica je opet ugostila brojne turiste, i domaće i strane, koji su želeli da uživaju u celodnevnom programu i zabavi i budu deo manifestacije koja je ove godine dejstvovala pod sloganom "Smeh kao lek". Da je smeh lek, to je odavno utanačeno, ali nije loše podsetiti se s vremena na vreme. Ne volim da radim trbušnjake, ali se zato rado hvatam za stomak od smeha i na taj način aktiviram abdomen. Vežbanje je zdravo, a organizatori Nušićijade su program odštampali na lekarskom receptu kako bi svima ukazali na važnost održavanja zdravlja, i podsetili na udeo koji smeh ima u tome. Sve pohvale za kreativnot i grafički dizajn.


"Konzumiranje smeha više puta dnevno u trajanju od tri (3) dana. Po potrebi, nastaviti sa terapijom nakon propisanog roka."

Grad je tradicionalno ukrašen banerima sa logom Nušićijade, sijalicama i drvenim štandovima sa suvenirima. Međutim, grad nije pretrpan tezgama, štaviše, na samo nekoliko lokacija su postavljeni štandovi koji prodaju suvenire isključivo sa originalnim logom manifestacije. Stilski detalj koji mi je posebno zapao za oko su metalni znakovi ispisani replikama iz Nušićevih komedija, koji su okačeni o lampione.


Plato ispred Spomenika revolucije bio je namenjen za izložbu Predraga Koraksića Koraksa pod nazivom "Pozorište i Nušić kroz karikaturu", ali i za kabare Laneta Gutovića. Međutim, jedan od meni omiljenih delova grada za vreme Nušićijade je svakako centar, i to ne zbog brojnih kafića po kojima je Ivanjica poznata, već zbog male bine Okruglo, pa na ćoše, odakle uvek vibrira odlična muzika koju su ove godine omogućili trio Tirmenštaj i kvarter Kameleon, kao i grupa Luz Azul. Tango, latino, klasična i filmska muzika! Još pola sata molim!  Sva tri sastava su bili istinski odlični, ali moram da napomenem da je dosada najbolji nastup na "ćošetu" izveo kvartet Nevski, pre dve godine. Bili su neverovatni a ja sam se utopila u omiljenu filmsku muziku. Nekako sam ih izgubila iz vida sve do početka ove godine kada su nastupili u jednoj od epizoda 24 minuta sa Zoranom Kesićem. Kada smo već kod Kesića, i on nas je, prvog dana Nušićijade, zasmejavao u centru. Bili su prisutni i Njuzovci i Petar Božović. Kakva ekipa! Posebno sam uživala i u džez koncertu Big Benda na trgu Doma kulture.
Jedan od glavnih razloga zbog kojeg sam euforično čekala Nušićijadu je i predstava Gospođa ministaraka koja je izvedena poslenji dan manifestacije, u nedelju. Ovacije  za čitavu glumačku postavku a posebno za Gorana Jevtića koji je bio i više nego fenomenalan u ulozi Živke ministarke.


Ako mene pitate, dečija scena na trgu Milinka Kušića bila je mesto za odličan provod. Iako nisam vešta sa decom uživala sam u programu koji je namenjen najmlađima, kao i u njihovim kreativnim radovima. Znate me, uvek njuškam tamo gde ima nešto kreativno, papirnato, šareno a mali Ivanjičani su talentovani, nema šta. Dajte im krpice i bojice i oni će rado provesti dva sata kreirajući starogradske kostime po kojima je, između ostalog, Nušićijada poznata. Oni koji nisu bili voljni da na velikoj vrućini nose pun kostim, makar su nosili šešire, lepeze ili majice sa logom manifestacije, kako bi se barem malo utopili u čitavu starinsku atmosferu ili podržali manifestaciju. Ja, moram da priznam, nisam nosila kostim ali iz čisto praktičnih razloga.



Jutro, podne, veče. Jedna scena zamenjuje drugu. Od dečije do one velike, od centra grada do Doma kulture ili fudbalskog terena. Tiskala sam se i penjala na prste da što više vidim, da priđem bliže da bolje čujem, dolazila ranije da sve osmotrim pre gužve. Upijanje svega. Nalivanje kafom. Tri dana nisu mnogo da se živi po šablonu-kasno legni, ceo dan hodaj, uveče sa prijateljima po kafićima i koncertima, spavaj tri sata, kucaj izvestaj, ... Sad malo usporavam tempo i vraćam se zdravijoj rutini. Odmor pred haotičnu drugu polovnu septembra. Pakovanje. Oh... Ipak ću popiti još malo kafe. "Sleep is for the weak", kažu.


6 коментара:

  1. Nažalost ni o ve godine nisam imala priliku da odem i ako mi je pred nosom. Bukvalno, a imam želju od kada sam prvi put videla slike na tvom blogu, među prvim postovima. Svakako izuzetna manifestacija koliko sam mogla da zaključim iz onog teksta za plezir, a i ovog ovde priloženog. Mogu da garantujem da si jedno Ivanjičko dete jer si neverovatno kreativna i puna inspiracije, kako za njih ovde tvrdiš, a ja ti u potpunosti verujem. Vidim da ti je bilo lepo i drago mi je zbog toga, a ja sledeće godine sigurno dolazim!! Slike su prelepe, kao i tekst!

    svetjednedevojke.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Tamara najlepse! Moram da se trudim kad ima vas koji citate i koji se zanimate za dobre i kvalitetne stvari! :D

      Избриши
  2. Fenomenalan post :)Izgled bloga je odličan kao i slike :)
    http://fashionawakebyb.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши