недеља, 25. децембар 2016.

U avanturu sa Kate Spade



Nemate vremena da pogledate sve omiljene božićne filmove? Znam da to može biti pomalo frustrirajuće ali budite realni - barem jedan od njih ste pogledali najmanje dvanaest puta. Ili tu negde oko tog broja. Ne bih vas podsećala na manjak vremena za uživanje u novogodišnjoj čaroliji da nemam rešenje za vaš problem. Zabava u svega nekoliko minuta.
Nova sezona #missadventure od Kate Spade tima je tu, a glavne uloge igraju Zosia Mamet i Gica iz Muppet show-a. Samo ova rečenica bi trebala da vas navede da odmah pogledate sve epizode u trajanju od svega nekoliko minuta i pregledate svaki online artikal iz kolekcije Kate Spade Disney Miss Piggy, mada ovde možda zaglavite dva sata. Nemojte posle da kažete da vas nisam upozorila. Šljokice, tufne, ogromno prstenje. Da, da, sve to!




No, vratimo se na Miss Adventure. Koliko je katastrofalno kada se nađete u liftu sa devojkom koja je obučena isto kao i vi, koja pritom ide na istu žurku? Meni se čini da sam tu katastrofu prerasla, ali to ne znači da problem ne postoji, barem u teoriji kao horor scenario prosečne devojke. Okej, ni meni baš nije svejedno, priznajem, ali daleko od toga da preživljavam nervni slom. Kako su to rešile Miss Adventure junakinje? Pa ne baš najbolje. Uostalom, pogledajte sami.

Koje savete za devojke ima čuvena diva Piggy? I to možete pogledati na Kate Spade blogu. Za početak, ovoj cici ne manjka samopouzdanja.



уторак, 13. децембар 2016.

Pismo Deda Mrazu



Dragi Deda Mraze,

Odavno ti nisam pisala, ufff, pa stvarno odavno. Šta ima? Nagađam, puno posla? Da, ovo je  verovatno glupo pitanje, sad si u sred sezone. Imaš li vremena da odmoriš  nedeljom?
Htela sam samo da ti napišem da mene precrtaš sa liste, nije mi ništa potrebno za narednu godinu. Red je da te neko malo rastereti. Šta znam, kupiću sebi već neki poklon.
Znaš, pre neki dan sam kupila savršenu vatrostalnu posudu koju koristim kao tanjir. Nemoj da me pitas zašto, učim da kuvam i te stvari. Ne, ovo ne pišem da bi pomislio da sad treba da mi ostaviš neki escajg ili zvono-čaše za roze ispod jelke, onako samo pominjem. Stvarno onako, ovo nije kriveni signal slatko uvijen u hiljadu ukrasnih papira koji treba da ti da nagoveštaj šta da mi pokloniš. 

Sećaš se kako sam nekad umela lepo da ti nagovestim šta želim, npr. kad sam jedne godine pevušila kako bih volela da dobijem Jade Bratz lutku. Hvala ti za to, inače. Hvala ti i za neke lekcije. Da, mislim na onaj put kad si  brata i mene podsetio kako ne treba da se svađamo. Ostavio si nam samo po orah u žutoj plastičnoj kesi. Nismo zaslužili da nam posle izmirenja daš super poklon, ali pretpostavljam da to Deda Mraz radi, nagrađuje dobru decu, ili barem onu koja isprave zabrljano. Još jednom - hvala. 
Kao što sam pomenula gore, ove godine mi nije  potrebno ništa, barem ništa što može da stane ispod jelke ili da se ostavi ispred vrata. Ako si mi već namenio poklon onda ga daj nekom drugom kome je možda potrebniji.

Pozdravi Baku Mraz. Toplo se obuci. (Ovo ću da precrtam, on je Deda Mraz Sofija, nije da će da nosi svileni kimono i japanke.)

Poljubac, šljokice i konfeti.



петак, 21. октобар 2016.

Isključi se


Primetila sam jednu stvar kod sebe. I odlično što sam primetila jer ja ovakve stvari obično ne primetim dok me dobro ne drmnu. Znate, onako dobro pljusnu u facu. O čemu se radi? Primetila sam da mi je veoma bitno da razgraničim vreme za obaveze i sate za odmor. To baš i nije lako. Ali nekada uistinu jeste bilo. Redovno radiš domaće zadatke i imaš dobar deo dana slobodan. Tako je bilo dok sam još uvek bila u statusu đaka, sada kada sam student, priča ne ide ovim tokom. 
Predavanja i vežbe se rastegnu na ceo dan, dođeš kući samleven a zabava tek počinje. Vremena za odmor nema. Ipak, ovde treba postaviti još jedno pitanje - da li je zaista tako? Da li studenti moraju da žrtvuju odmor? Zato sam odlučila da malo eksperimentišem.

Dobro, da vidim na čemu sam. Ne mogu da naučim lekciju iz geografije, prevedem tekst iz latinskog a onda od šest sati radim šta god mi padne na pamet, pomenuh vam gore ovu priču iz srednje. Ali! (Što volim ovo ali.) 

Nije važno da li učim i čitam do šest ili do devet, sebi uvek ostavljam makar sat vremena potpune isključenosti. Prelistam časopis, pročitam par stranica knjige, napišem nešto u dnevnik. Trudim se da izbegavam telefon ili laptop nekih pola sata pred spavanje. Čaj od nane je odličan u minutima pre sna, a možda je bilo koji čaj ako ćemo pravo, mada ja nekako samo nanu i pijem. Može i zovka da prođe. Topao čaj bez šećera, možda upaljena svećica, knjiga i tišina. Praktikujem i maske za lice dva puta nedeljno. Kako mislite da se ušuškam u plišani bademantil sa mekanim čarapicama na nogama a da ne stavim masku za lice (to ipak ne možete videti na fotografiji). To je ta zdrava doza klišea (sad bi me Major iz Pingvina sa Madagaskara verovatno ispravio, "ne kliše, već klasika", ma znate, stalno vam ponavljam ovo). Na taj način dobijam lepu distancu između rada i odmora, liniju koja mi je tako prijala tokom nižeg obrazovanja.

Ovo je još uvek eksperiment, jer nisu svi dani idealni, realni život je na delu pa se događaju i "ne znam kako se zovem i ne mogu da kažem debatovati jer sam previše gladna" situacije.

Ima još jedna veoma teška stvar za mene. (Dramatična muzika u pozadini). Kad osetim da mogu da prođem bez druge kafe, tog dana je ne popijem. Štaaa? Eto, i to se desilo. Ali odmah da vam kažem, nisu ti dani baš tako učestali, ali desi s vremena na vreme da propustim kofeinski doping popodne, najčešće kada nemam prilike da ispijem kafu pre šest, onda sigurno preskačem šoljicu.

Ali ona jutarnja se ne preskače. Da se preskače onda ne bi postojala legenda o magiji prve kafe. Internet fora kaže da "dodiruje dušu". Ima i ljudi koji koriste deminutiv - jutarnja kafica. Nije šala. Ja svoju jutarnju pijem uz doručak. I to je moje vreme, samo moje i po tom pitanju sam sebična. Priznajem, sad mi oprostite.

Dobro je isključiti se s vremena na vreme, barem pred spavanje ili koji trenutak pre nego što otvorimo vrata i iskoračimo u ludi dan!


петак, 14. октобар 2016.

Igramo se šibicama


Nabasah na Instagramu na fotografiju Zebra šibica sa natpisom kako se jedino pakovanje ovog proizvoda nije promenilo. Šibice. Kao da neko obraća previše pažnje na pakovanje šibica. To je kao da te zanima kako izgleda pakovanje paste za zube. Koga je briga, ubacuj u korpu,. Ali nije baš tako. Pa nije. Da jeste, marketing ne bi ni postojao.


Puls se ubrzava kada vidim masivnu sveću u tegli a pored nje divno pakovanje šibica koje je neko brižno izdizajnirao. Ali, vratimo se tren na situaciju s početka posta. Zebra šibice. Nemam ništa protiv zebri, čak ih volim (osim printa na garderobi), ali nekako se ovo pakovanje palidrvaca ne uklapa u celu "dizajn enterijera" priču ili onu "trošimo novac na sve i svašta ali lepo je" naraciju. 

Kupim čitav paket pomenutih šibica i odlučim da ih presvučem, ako već proizvođač neće. Zebra šibice kolekcija proleće/leto 2017. Nađem neki Cosmo horoskop dodatak od letos, tamo negde u ćošku, isečem divan print na stranicama i iskoristim ga da ukrasim deset pakovanja šibica, jer - zašto da ne. Reciklaža! 


среда, 12. октобар 2016.

Nedeljo, volim te. Lekcije iz pekare


Kad god osetim ovaj ludi nalet inspiracije jedna stvar mi padne na pamet. Da li mi ljudi veruju da mi se ovo stvarno dogodilo i da ne izmišljam priče radi. Pričam ti priču i malo izmišljam pride. Te zato odmah na početku - ne izmišljam ništa. Omaž nedelji sada može da počne.

Probudila sam se prilično rano, negde oko 6.30. Nedelja, šta raditi danas? Iskačem hitro iz kreveta (kao profesor fizičkog iz Lajanje na zvezde), otvaram prozor da pustim svež, iako sada već hladan vazduh unutra. Nedelja je  poseban dan za odmor. Znam neki ljudi rade nedeljom, ili se dešava da vam je neki drugi dan slobodan, nedelja je nekako posebna. Navlačim farmerke, široki džemper, obmotam ešarpu oko vrata, vežem kosu u rep, uskočim u patike i krećem - nedelja neće da se provede gospodski sama, zar ne?

Baš mi se jelo pecivo sa čokoladom tog jutra. A ne jedem ih tako često, moje lice trpi svaki bliski susret sa čokoladnim kremom (zašto samo krem od svih slatkiša to je misterija). Ali rekla sam vam - nedelja. Krivite nju. Pošto sam u prvoj pekari Hleb i Kifle na koju sam naišla poljubila vrata, morala sam da odem do druge njihove radnje za koju sam sigurna da radi nedeljom. Malo duža šetnja ne može da škodi. Osim toga, spremam se da pojedem pecivo sa čokoladom, kako šetnja pre toga može da škodi?

"Jedan pain au chocolat (ok, rekla sam pecivo sa čokoladom i vanilom ali bio je pain au chocolat) i kapućino moliću." Dobro, kapućino u Hleb i Kifle je više kao mlekce sa malo kafe, ali je dobro išao sa vazdušastim testom od kog se lepe prsti. Smestim se na visoku stolicu, izvadim svesku i olovku i počinjem. Šta počinješ, verovatno se pitate. Da jedeš? Da i to, ali počinem da slušam. Cirkuišu ljudi pekarom, kupuju doručak, pakuju kolače za poneti, promišljaju šta bi mogli da jedu, a ja grickam i pijuckam i još važnije slušam i hvatam beleške.

Ulazi jedna visoka plavuša sa vezanom kosom. "Daćete mi dva štapića i ovaj divan burek". Dok je ovo izgovarala gospođa je gotovo pevušila. Radnica joj dobaci da je baš lepo raspoložena jutros a ona joj na to odgovara: "Ja sam uvek raspoložena, ne dam da mi drugi kvare raspoloženje". Hmmm, zapišem to. Ima žena pravo, složićete se. 

Onda ulazi još jedna devojka, nešto malo kasnije, i traži baget, ali kaže to sa drugačijim akcentom i kroz osmeh, valjda pokušava da kaže tako da liči na srpski. Opusti se, nije to naša reč možeš da kažeš kako voliš, mislim se. Onda se malo muči da objasni šta hoće još dok joj prodavačica pomaže, pokušava žena da dokuči šta želi mušterija, koja očigledno nije iz Srbije. "So... Somun?" "So-mun", izgovara devojka i opet se smeje. Ovo mi je bilo simpatično pa sam i to zapisala. Znate situaciju kada ste u društvu nekog ko nije odavde, znate Engleski ali vam treba par minuta da se saberete i počnete da komunicirate sa strancem? Zašto se plašiti greške u izgovoru? Zapišem i to.

Onda se malo fokusiram na sebe. Sedim ispred ogledala, posmatram sebe kako pijem kapućino i kako mi svaki put kad nakrenem šolju ona pokrije veći deo face. Samo mi  crne oči koje sijaju i igraju vire iznad šolje. Tako moje oči zaigraju kad namirišu inspiraciju, a ona, da vam kažem pravo, može mirisati kako se vama svidi. Kod mene je mirisala na čokoladu, vanilu, mleko i pečena peciva. Drugog dana će verovatno mirisati drugačije, kako se gospođi svidi. Inspiracija je diva, dolazi kad se njoj ćefne, vi tu ne možete mnogo. Možete da je tražite, nekad će doći baš kad je tražite a nekad dođe nenajavljena, nešto kao - "Tu sam, primeti me". Udari vas i obuzme. Kažite mi da preterujem ali zato ja svuda vučem svesku, da ne dočekam divu baš u potpunosti nespremna, pa da se onda naljuti i iščili pa da nemamo novi post. To nikako.

Pala mi je na pamet jedna ideja, inače. Na kraju godine mogu da napravim retrospektivu lekcija pokupljenih usput. Sećate se lekcija iz autobusa? Evo sad imamo po neku belešku i iz pekare. Biće to lepa zbirka.

среда, 5. октобар 2016.

Šta Sofija voli - sec sec sec


Kada ti život da izbor od gomilu magazina na štandu, ti odaberi i kupi par komada, prelistaj, pročitaj i isceci ono što ti se dopada. Jednostavan plan. Uvek obeležim ono što mi se dopada u nekom magazinu, bio to ranac u modnom odeljku, recept ili najava nekog događaja ili filma. Nije bitno što ću taj isečak možda zgužvati u grudvicu i baciti, važno je da sam ga u tom nekom trenutku isekla jer mi je zapao za oko. Ono što mi se baš dopada ne završi u plastičnoj korpi za papir već prilepljeno ili bocnuto špenadlom za plutanu tablu. Šta sam to seckala ovih dana?

Kaput boje kajsije, suknjica od teksasa A kroja sečena iznad kolena, cipelice sa leopard printom, midi kožna torba, sat u boji roze zlata i niski rep obavijen crnom trakom. Izgleda kao nešto što bi nosila Blair Waldorf, zar ne? Leopard print joj možda ne bi bio prvi izbor, ali mala štikla i kaput ovog kroja - sigurno. Blair bi dodala i dokolenice. Zašto da ne?


петак, 30. септембар 2016.

Muć muć i čestitka!


Kvalitetan papir za slikanje i kaligrafija vodenim bojama. Dodamo omiljene sastojke u šejker, muć-muć pored desnog uva, isti proces pokraj levog, otvorim šejker i iz njega ispadne - čestitka! Koliko volim ručno rađene decentne kartice i čestitke, znate i sami, toliko da će na kraju postati moj zaštitni znak ili dosadno opšte mesto na ovom blogu. Kako god bilo, danas ne idemo u kupovinu već slikamo. 

Par poteza četkicom umočenom u vodene boje i imate divnu karticu koju možete ćušnuti u nečiji džep, upariti sa poklonom, ostaviti na radnom stolu kolege, na noćnom stočiću člana porodice... Opcije su brojne i nepresušne. Kaseta od automobila, još jedna ideja. Evo još samo jedne - zadžepak od kofera, ako se neko sprema na put. Osim toga, mogu vam poslužiti i kao dekoracija. Jesam li vam ovo dala još jednu ideju? Eto, rekoh vam ja da se opcije nalaze u bunaru čije se dno ne može sagledati. Zavucite ruku, malo promešajte i izvucite jednu. Nemojte se naginjati previše, ako upadnete padaćete kao Alisa i biće vam teško da se snađete sa gomilom ideja. Na kraju ćete završiti uplakani sa bolnom rukom i umazanim prstima. Iskušenje da ceo dan slikate i poklanjate ljudima čestitke je ogromno! Danas se ograničavamo na dve.


P.S. Knjige sa lepom fotografijom su dobar izvor inspiracije za odabir boja.

уторак, 27. септембар 2016.

Capture your Style od Aimee Song



Koliko je dobro da otkrijete sajt koji šalje knjige za Srbiju bez poštarine? Zaglavite se sa listom od šesnaest knjiga i niste sigurni koju prvu da naručite, a nemate novca za sve. Ćorsokak. Druga strana medalje zvane bez poštarine. Jedna od tih šesnaest knjiga je i novoobjavljena knjiga blogerke (Song of Style) i arhitekte Aimee Song - Capture your Style
Kažete devojci čija je omiljena platforma Instagram da je izašla knjiga o Instagram fotografisanju i to iz pera jedne od omiljenih joj blogerki neverovatnog stila i Insta feeda. Pa ne radite to pre nego što mi prinesete čašu vode i kažete da sednem. Malo karikiram ovde, saznala sam sama na, čik pogodite! Instagramu! 


Na pomenutom sajtu (reč je o svima već poznatom Book Depository sajtu) košta nekih 15 evra, ustanovili smo - bez poštarine. Još jedna stvar koju treba pomenuti je da uvodnu reč piše Diane von Furstenberg (ne znam da li je to uračunato u i više nego razumnu cenu). 

Šta poručiti prvo: knjigu od Louise Roe, Garance Dore ili Aimee Song? Teška odluka. 

Fotografije: Song of Style

понедељак, 26. септембар 2016.

Srkućem i prebolevam leto, a vi kako ste?


Uneću svoje kalorije kroz kafu, reče lifestyle bloger. Preskačem prepodnevni desert, valjda me već udarila nostalgija za letom, iako me je, pardon nas, napustilo pre svega nekoliko dana. U kafeu više ne služe sladoled, kažu prošla sezona, pa me konobar učtivo pita da neću možda krempitu, to je slično. Jel imate vanila-malina krempitu? Ne? A onu s kokosom?  Pa vidite da nije slično.
Naruči mama tu krempitu, hajde, a ja svoj kapućino. Baš sam bila mrzovoljna tog dana. Hladnoća već počinje da se oseća i to mi se ne dopada. Stigne i taj kapućino, ja neću baš da budem diva da dižem nos zbog pene koja preliva šoljicu. Onda srknem i bum - kapućino je odličan. Gorak, jak i kremast. 
Ne sudi o kapućinu po izgledu njegove pene, kada ćeš već naučiti. 

Verovatno sam previše opsednuta Igrom prestola,  nisam valjda stvarno očekivala da posle leta dođe zima, da mogu da kažem - "Winter is here", ali šta sad, četiri godišnja doba u realnom svetu. Onda mama naprasno ustane, seti se da ima da plati nešto u banci i ostavi me tu da sedim sama i tugujem što je leto prošlo. Odličan potez mama! Nadlaktim se na sto, napućim usne dok srkućem dobar kapućino i umišljam kako sam baš baš kul (ne mogu i neću da tražim bolji atribut) blogerka koja sedi u nekom malom kafeu koji vrvi od poslovnih ljudi koji gledaju svoja posla. Ja da izađem iz ružičastog balona sunca i leta? Izazovi me! Pa čekaj, ja i jesam blogerka koja sedi u kafeu i srkuće kapućino. Ostaviću drugima da procene da li sam "baš baš kul". Zabavna jesam, to mogu sama da procenim. Osim toga, znak na koji sam jednom prilikom nabasala mi lepo kaže da je u "igri tajna mladosti".


Platim poručeno, zamahnem torbicom da  je stavim na rame tako da se zaljulja, malo zabacim kosu za filmski efekat i izađem na kvazi sunce, hladno mi je ali neka, preguraću ja jesen. Kao da ne mogu da pravim sladoled kod kuće cele godine. Uđem u banku da pokupim mamu koja upravo završava plaćanje, poljubim je pred svim ljudima jer nikada niste dovoljno stari da budete dete svoje majke. Osim toga, ona je kriva što volim knjižare i dizajn i sve one sitne stvari koje ljudi nazivaju glupostima ili džiža bidžama, moram nekako da joj se zahvalim. Onda se uputimo ka galeriji tepiha, tražimo neki koji ima sive detalje. Sivo, eto boje koja opisuje jesen, ali kad malo bolje razmislim, roze leto i siva jesen baš dobro idu zajedno.
Hej, gospodine prodavcu tepiha, imate li neki u kombinaciji prljavo roze i sive?

петак, 23. септембар 2016.

Chez moi!


Cupkam sa noge na nogu. Dosadno. Nema gore vrste dosade od one koja vas tera da se okrećete oko sebe i tražite nešto. Šta to? Zabavu. Nešto za raditi, valjda. Onda vam naprasno padne na pamet da biste mogli da pozovete nekoga u goste ili odete nekom u goste, kako god. Sjajna ideja. Brz telefonski poziv ili grupni čet na Messengeru (koji jedna osoba uvek propusti da pročita). Kada pozovete prijatelje onda se setite da baš nemate čime da ih poslužite. Hmm... Poručivanje pice? Zar opet? Nikako!

Odlučila sam da sa što manje novca trknem do super marketa, pokupujem nešto namirnica i pripremim posluženje za prijatelje. Krekeri, orašasti plodovi, grožđe i sir, samo to je dovoljno za ukusan zalogaj koji prska i topi se u ustima. Ne zaboravite da prepečete hleb za one koji ne vole slane krekere. Ne preferiram dvopek koji se kupuje, previše je tvrd i lomi se, gotovo ništa ne možete da namažete a da se ne raspadne u rukama. Pasirani paradajz za one koji vole ukus pice, i džem od kajsija za one koji obožavaju slatko-slanu kombinaciju. Prva stajem u red da namažem tanak sloj džema preka sira. Gledajte me čudno jer volim sendvič sa pršutom, jabukom i tvrdim sirom, ali to je istina.

Dekoracija od sušenog cveća i trave kao i pink žbunastog cveća za dašak boje.  Ukrasne salvete se podrazumevaju. Pored običnih, jednobojnih koje koristim svakodnevno, uvek imam dodatno pakovanje šarenih salveta jer - nikada ne znate kada će neko da zakuca na vrata. Dekorativne salvete su odličan pratilac čaša s pićem, pogotovo ako su obične ili je piće s ledom.


Razbuktajte kreativnost i kada je piće u pitanju.
U ogromnu teglu sam ubacila zamrznute borovnice i maline (možete koristiti bilo koje zamrznuto bobičasto voće) a potom preko njih sipala dva Somersbija od borovnice i jednu meru kisele vode, 2:1. Možete dodati i limun i ekstra kockice leda. Ukusno i osvežavajuće. Samo se čuvajte osica. Šta da vam kažem - loše stvari se događaju dobrim ljudima.

Znate šta se još događa u realnom životu? Da zaboravite da poslužite seckani peršun i bosiljak. To možete kad vas neko upita da mu dodate začin kojeg nema na stolu. Iz tog razloga je dobro da vam pri ruci budu namirnice kako biste napunili posudu ili tanjir koji se isprazne ili dodali ono što ste zaboravili.

Sedeljku uz zakusku sam organizovala na terasi, uz zavesu sa tropskim printom kao zaklon od laganog vetra koji je duvao tog dana, ali i živopisni wallpaper za poslednje dane leta. No, kako su dani sve hladniji, a jesen je u međuvrmenu i stigla, savetujem vam da druženje premestite unutra, ali negde gde ima puno svetlosti. Napolju je hladno ali sunce još uvek sija, uživajte u njemu dok možete, makar kroz prozor.

Dodatni savet: Ako u supermarketu vidite plavi sir kupite dva pakovanja, sledeći put će verovatno nestati, baš kad vama treba. No, za hitne slučajeve bilo koji sirni namaz je uredu. Ne brinite previše oko toga da sve bude pod konac, kada radite u žurbi i ne može da bude, a i nije poenta u tome da salvete budu pod odrećenim uglom, bitna je zabava, ta salveta će i onako završti u kanti za otpatke.



понедељак, 19. септембар 2016.

Uradi sam: cvetni blokčić


Ne mogu da pomognem sebi. Vidim neki papirni predmet i odmah razmišljam kako da saberem jedan i dva i napravim svesku/blokčić/planer. Ručno oslikana čestitka, preostali papir iz skoro ispisane sveske, malo ukrasne trake? Hmm... Malo isečem ovde... Tako... Dva komadića trake...Tu... Mhm... Sada imam blokče za prepisivanje omiljenih rečenica iz knjiga! Elegantno, brzo, ekološki! Šta više da tražim?

 Potrebno vam je:
-Papir
-Čestitka bilo kog formata koja se otvara
-Klip spajalica
-washi traka
-makaze

Izmerite dimenzije čestitke i potom isecite papir da im odgovara. Spajalicu ukrasite washi trakom, a možete je prebojiti, istufnati metalik permanentnim markerom ili jednostavno ostaviti kakva jeste. Ubacite papir u čestitku, pričvrstite spajalicom a potom savijte korice i listove na prevoju (tačno na vrhu spajalice) kako biste imali urednu liniju. Naoštrite olovke i pišite šta vam padne na pamet. 

Zamislite malu zbirku poezije unutra.


петак, 16. септембар 2016.

Šta možete raditi i gledati ovog vikenda? Pa... Svašta nešto



Evo me u još jednoj misiji da vama i sebi ispunim vikend! Radni dani su upravo to - radni dani. Vikend je, nažalost ne svima, vreme koje se izjednačava sa odmorom. Radni vs odmorni dani. Šta možete raditi predstojeća dva odmorna dana? Evo predloga:


1.Gledajte:

 Charmed


Nemojte mi reći da nemate neki film ili seriju koja vas automatski vraća u detinjstvo. U mom slučaju to je serija Charmed. Tri sestre, tri dobre veštice koje se bore sa demonima, vešcima, lošim vešticama i svim ostalim, zlim stvorenjima. Osim što svojim moćima spašavaju dan, šire gledano i budućnost čitavog čovečanstva, pokušavaju da vode normalan život a to znači i borbu sa svim uobičajenim stvarima. Dupli posao za super devojke! Posao, računi, ljubav... Kada sam pre nekoliko dana na svom Facebook profilu izbacila fotografiju jednog od glavnih parova u seriji, Fibi i Kola, privukla je veliku pažnju što mi samo potvrđuje da ima još onih koji su obožavali ovu seriju kada se prvi put emitovala kod nas pre nekih deset godina. Tada nisam obraćala previše pažnje na to kako su veštice obučene, ali sada... oh... Špageti bretele, sandale sa kaiščićima, čouker ogrlice, krop topovi, suknje sečene ispod kolena, Fibine neobične frizure... 


Vogue serijal - What on earth is wellness


Ne možete da se snađete sa svim sadržajem koji prati popularnu psihologiju ovih dana? Joga, meditacija, akupunktura, kristali, čakre... Ni ja! Okvirno mi je sve to jasno, ali nisam sasvim sigurna kako funkcioniše. Posle serijala o modnom biznisu sa Aleksom Čang, stigao je nov dokumentarni materijal iz Vogue UK kuhinje na čelu sa Kamilom Rouve. U pet epizoda Kamila nas vodi putevima wellnessa, upoznaje sa različitim načinima da dnevnim praksama  pomognemo sebi da se osećamo bolje i zdravije. Na vama je da li ćete natrpati džepove kristalima, početi da vežbate jogu, promeniti ishranu ili samo proširiti znanje na još jednu sferu.



2. Slušajte - OneRepublic Kids



Sve što ću vam reći je - ponovo, ponovo i još jednom! Repeat.

3. Skrolujte Tumblr tag - studyblr



Bliži se nova fakultetska godina, neki su već krenuli u školu. Ako ste još uvek pod letnjim sindromom možda je vreme da se drmnete malo. Znam da vam ovo govori osoba za koju znate da joj je dijagnostikovan ovaj sindrom, ali realnost je realnost. Ulogujte se na svoje Tumblr naloge i kucajte "studyblr" i otkrićete čitavu zajednicu vrednih studenata i đaka koji vas podržavaju na putu obrazovanja. Evo iza ekrana još jednog! Inspirišite se lepim i urednim beleškama i tuđim uspesima. Ne budite ljubomorni na tuđi uspeh već ga iskoristite kao pogonsko gorivo. Znate da ovo znači da ćete morati da skoknete do knjižare po neke stvarčice. Rekla sam vam da ću vam uvek naći opravdanje da trošite novac u knjižarama. Ššš... Učite vredno i brinite o sebi! 



4. Vozite rolere



Uhvatite poslednje dane sa više slobodnog vremena i provozajte rolere. Odlična vežba za noge ali i način da razbistrite mozak. Iako više volim bicikl, moram da priznam da se mnogo više opustim dok rošlujem. Obično biram mesto gde nema saobraćaja, park je odličan izbor, kako ne bih preterano morala da pazim da ne ugrozim i svoj i tuđi život, kad smo već kod toga. Znam da smo na pragu jeseni i da svima malo popuste kočnice jer iz kratkih pantalonica uskačemo u duge, ali nemojte da vam pokrivenost tela bude razlog da ne vežbate. Ja ne idem u teretanu, ne trčim, ne praktikujem nijedan sport redovno, ali zato šetam, votim rolere, igram, svakodnevno radim vežbe sa tegom i hranim se što zdravije (ovo isključuje babin pasulj (nije mit, babin pasulj je stvarno najbolji) i prženu ribu, tu sam slaba). Dobro, varam i kad je kapućino u pitanju, ali to se ne računa.

5. Uradi sam projekat - miris za kuću



Uvek je dobro sačuvati nešto novca a uradi sam projekti su vrhunac štenje, ali se visoko kotiraju i na skali zabave. Šta kažete na domaći mirisni sprej za kuću? Nisam ljubitelj osveživača za vazduh jer mi se čini da samo zagušuju vazduh. Sobu osvežavam otvorenim prozorom. No, daleko od toga da sam protivnik lepog mirisa, to nikako. Design Love Fest nam donosi recept za miris u spreju koji veoma lako možete napraviti kod kuće. Upotrebljivo i dekorativno.

P.S. Jeste li bacili pogled na novi broj Plezira? Moj tekst vas čeka na 116. str. rođendanskog broja koji je posvećen hrani. Ja vam pišem o ishrani TV junaka, o otvaranju kutija sa slatkišima, novim kulinarskim knjigama koje stižu iz kuhinje dve poznate YouTuberke, i još ponečemu. Ukusan i mljackav od prve do poslednje digitalne korice, takav je novi Plezir!